Jasmila Žbanić je napisala, producirala i režirala bosanskohercegovački ratni film “Quo Vadis, Aida?” iz 2020., doslovno prevedeno “Kuda ideš, Aida?”.
Film je prikazan u glavnoj takmičarskoj sekciji 77. Venecijanskog međunarodnog filmskog festivala.
Nominiran je za 93. dodjelu Oskara za najbolji međunarodni igrani film i osvojio 34-tu europsku filmsku nagradu za najbolji film.
Aida, prevoditeljica UN-a i bivša nastavnica, pokušava spasiti svoju porodicu nakon što je Vojska Republike Srpske preuzela kontrolu nad Srebrenicom, 11. jula 1995., neposredno prije genocida u Srebrenici.
Aida, film počinje video tumačenjem sastanka pukovnika UN-a Thoma Karremansa i gradonačelnika Srebrenice.
Ako agresorske srpske trupe prekrše zvanični ultimatum UN da je Srebrenica određena “sigurna zona”, Karremans obećava okupljenim da će UN i NATO pokrenuti napade.
Frustriran, gradonačelnik ga upozorava da srpski vojnici, na čelu sa generalom Ratkom Mladim, već upadaju u grad.
Kada Karremans odbije ponuditi zaštitu ili odgovornost za sigurnost izbjeglica koje bježe od nadolazećih vojnika, rasprava postaje napeta.
Hiljade ljudi bježi je u UN kamp u potrazi za utočištem, uključujući Aidinog muža Nihada i dvoje djece, Hamdiju i Seju.
Aidi je dozvoljeno da uđe u pretrpani i loše organizirani kamp kao prevoditeljica, zajedno sa nekima od izbjeglica, ali stotinama je odbijen pristup.
Aida konačno uvjerava Karremansa da je Nihad obrazovan i da će pomagati u razgovorima s Mladićem, te ga puštaju u kompleks.
U međuvremenu, sve više iznemogli Karremans pokušava pozvati vlasti UN-a da odobre napad, ali otkriva da su svi na odmoru, a Mladić maršira bez otpora u Srebrenicu i počinje genocid nad stanovnicima.
Aidin očaj raste jer je primorana da tumači očiglednije neistine srpskih vojnika i lažna obećanja UN-a izbeglicama, uključujući njene prijatelje i komšije, kako bi potražila sklonište i skrovište za svoje sinove.
Uz prisustvo Nihada i još dva civila, počinju smiješne rasprave između UN i srpske vojske.
Aida je iznenađena kada sazna da su neki njeni bivši đaci među Mladićevim redovima, a kada pitaju za Hamdiju i Seju, laže i kaže da su pobjegli u susjednu šumu.
Da bi sačuvao živote, Karremans podliježe Mladićevim mahinacijama.
Mladić se nagodi, tvrdeći da može da odvede civile na sigurno dok ga prati UN.
Delegacija UN-a prihvata, dajući Mladiću slobodu vladavine protiv nenaoružanog stanovništva.
Aida pokušava uvjeriti vlasti UN-a da zaustave Mladića, ali nailazi na birokratski otpor.
Mladić “evakuira” značajan broj izbjeglica, odvajajući dječake i muškarce od žena i starih, tako da će ovi biti brutalizirani, dok će prvi biti ubijeni, jer su UN već zakazale u njihovoj pratnji.
Sve izbjeglice su na kraju evakuisane, a Aida, prepoznajući da su njen Nihad, Hamdija i Sejo u velikoj opasnosti, pokušava sve što može da zaštiti svoju porodicu.
Ona ne može da pribavi lažne identifikacione kartice i UN je glatko odbija nakon što je molila da se oni stave pod njihovu zaštitu ili da se tajno evakuišu u vozilu UN-a, ona predlaže da vojnik UN-a upuca njene sinove u stopalo kako bi bili evakuisani u bolnicu, ali joj je rečeno da sva medicinska transportna vozila misteriozno nisu stigla na odredište.
Na kraju stiže autobus da odveze Hamdiju i Seju.
Aida moli majora Frankena da ih zaštiti na koljenima, ali Franken odgovara da samo Nihad može ostati jer može raditi kao civilni dobrovoljac.
Franken odbija da prihvati Nihadovu ponudu da zauzme mjesto jednog od svojih sinova.
Aida je razbijena i izbezumljena kada Nihad odlazi sa dječacima kako ne bi bili sami.
Nihad, Hamdija i Sejo su satjerani u zgradu sa ostalim momcima i nemilosrdno pobijeni mitralješkom vatrom.
Aida, sada učiteljica u Srebrenici, mnogo godina kasnije vraća se u svoj nekadašnji porodični stan, u kojem sada živi srpska porodica.
Ona se raspituje kod jednog od sadašnjih stanovnika, mlade majke, da li su otkrili fotografije njene porodice, na šta joj hladno saopštavaju da posmrtni ostaci Nihada, Hamdije i Seje tek treba da budu otkriveni.
Nakon što je pritisnula damu da napusti stan, ona odlazi i nailazi na jednog od svojih prethodnih mučitelja na stepeništu, koji je zaprepašten otkrivši da i on sada živi u njenom starom stanu.
Ona na kraju stiže u objekat u kojem se izlažu iskopane kosti žrtava genocida radi identifikacije.
Ona obilazi prostoriju ispunjenu kostima kostura i drevnim stvarima, prepoznajući odjevne predmete njenih dječaka.
Aida pada u plač dok gleda novostečene slike svoje porodice, a zatim gleda studente kako izvode muzičko pozorište.
Nagrade koje je film dobio
Venecijanski filmski festival, 12.09.2020.
Nominovan za Zlatnog lava.
Međunarodni filmski festival u Roterdamu, 7. februar 2021.
Dobitnik nagrade publike.
Filmski festival u Geteborgu, 8. februar 2021.
Dobitnik nagrade za najbolji međunarodni film.
BAFTA nagrade, 10. april 2021.
Film je nominovan za nagradu, kao i Jasmila Žbanić za najbolju filmsku režiju.
Independent Spirit Awards, 22. april 2021.
Dobitnik za najbolji međunarodni film.
Dodjela Oskara, 25. aprila 2021.
Nominovan za najbolji međunarodni igrani film.
Dodjela evropskih filmskih nagrada, 11. decembar 2021.
Film je osvojio nagradu za najbolji film, najbolju režiju (Jasmila Žbanić), najbolju glumicu (Jasna Đuričić) i bio je nominovan za Univerzitetsku filmsku nagradu, a Jasmila je nominovana i za nagradu najboljeg scenarista.
Dodjela nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa, 18. decembar 2021.
Drugo mjesto za najbolji film na stranom jeziku.